Jan 31, 2014

Guskō Budori no Denki (Gisaburō Sugii, 2012)


Četiri godine nakon prve najave, a uprkos problemima u produkciji, veteran Gisaburō Sugii uspeva da kraju privede još jednu adaptaciju dela ekscentričnog pesnika, dečijeg pisca i posvećenog budiste Kenjija Miyazawe. Premijera filma poklapa sa osamdesetim rođendanom istoimenog i ne tako često prevođenog romana, koji je nedavno preminulom Ryūtarōu Nakamuri (Serial Experiments: Lain, Kino no Tabi) poslužio kao inspiracija za rediteljski debi.

Uopšte nije slučajno to što Guskō Budori no Denki (Život Guskōa Budorija) neodoljivo podseća na Ginga Tetsudō no Yoru (Noć na glaktičkoj pruzi), čijim likovima su dodeljene nove uloge. Preuzimanjem motiva iz drugih Miyazawinih priča, Sugii želi da ukaže na duhovno i organsko jedinstvo njegovog (opskurnog) stvaralačkog opusa, vodeći računa o tome da nadgradnjom i delimičnom dekonstrukcijom ne nanese štetu strukturi izvornog materijala. Postavljajući sebe na mesto originalnog tvorca, "šamana i naučnika", fantaziju uzdiže visoko iznad puke iluzije, stavlja akcenat na njenu tehnološko-filozofsku dimenziju i opskrbljuje je (skrivenim) indicijama koje bi trebalo da nam pomognu u razumevanju Budorijeve povređene psihe i okrutne stvarnosti.

U poteškoćama na koje glavni junak nailazi ogledaju se izazovi sa kojima je bio suočen svojevremeno ismevan, a danas izuzetno cenjen i voljen japanski književnik, te su vrlo uočljive sličnosti sa Kawamorijevim Ihatōbu gensō, Kenji no haru. Rad na uzgajanju žitarica i borbu sa vremenskim neprilikama, koje žiteljima imaginarne prefekture Ihatov zadaju muke, obeležavaju mladićeva nesebičnost, samopožrtvovanost, beskompromisna predanost i neutaživa želja za sticanjem znanja. Lucidne halucinacije, koje mu se javljaju u prelomnim trenucima odrastanja, izazvane su ličnom tragedijom, gubitkom roditelja i mlađe sestre, odnosno prostorno-vremenskom depresijom koja po Miyazawi čini da svet sagledamo iz drugačijeg ugla. Reči pesme Ame ni mo Makezu (Onaj koga kiša ne može da uznemiri), napisane na samrtničkoj postelji, životni su putokaz altruiste Guskōa Budorija.

Po visokoj vrednosti produkcije, ova poetična, vizuelno nadahnuta steampunk-bajka mogla bi da stoji rame uz rame sa Miyazakijevim klasicima. Prepoznatljive antropomorfne mačke ilustratora Hiroshija Masumure, ali i izobličeni stanovnici snoviđajne verzije Ihatova, koje uz bizarne letilice osmišljava Shuichi Hirata, oživljeni su svežim i prodornim bojama, čime je zadatak glasovnih glumaca znatno olakšan. Podjednako očaravajuće su i prelepo oslikane pozadine, bilo da se radi o bujnom zelenilu šume, skromnoj unutrašnjosti kolibe, zahuktaloj fabrici svilenih buba ili eklektičnoj arhitekturi užurbanog velegrada. Hipnotišuća kombinacija tradicionalne i kompjuterske animacije, brižljivo ušuškana u elegantne i milozvučne kompozicije bandoneoniste Ryōte Komatsua, ostavlja bez daha. Ukoliko vam se ukaže prilika da Budorijev život odgledate na velikom platnu, nemojte je propustiti...

No comments:

Post a Comment