Mar 4, 2016

Shisha no Teikoku (Ryōtarō Makihara, 2015)


Nakon solidnog prvenca Hal, Ryōtarō Makihara isporučuje fascinantnu stimpank fantaziju Shisha no Teikoku (Imperija lešava), zasnovanu na istoimenom romanu, koji je osmislio i započeo pisac i esejista Satoši Itou, poznat pod pseudonimom Itō Keikaku / Project Itoh (1974-2009), a završio i 2012. objavio njegov prijatelj i saradnik Tou EnDžou.

Intrigantna priča smeštena je u pozni XIX vek. Britanska imperija razvija se zahvaljujući napretku u oblasti reanimacije leševa. Nemrtvi obavljaju najteže poslove i učestvuju u oružanim sukobima, a pri tom se ne žale, zato što ne mogu da govore. Neki od njih imaju više sreće i zauzimaju pozicije portira, konobara i daktilografa. Najveći doprinos "proizvodnji" jeftine radne snage pripisan je Viktoru Frankenštajnu i Čarlsu Bebidžu. U alternativnom svetu iz prošlosti, junak iz mašte Meri Šeli je zaista postojao i pokrenuo revoluciju u oživljavanju pokojnika, dok je engleski polimat uspeo da dovrši analitički motor i izume "necroware". Uz pomoć kompjutera, "zombiji" se programiraju za izvršavanje raznih zadataka, a njihov mozak iskorišćen je kao svojevrsni hard disk.

Međutim, eksploatacija preminulih baš nije po volji protagoniste Džona Votsona, studenta medicine koji je ubeđen da je dušu, tešku 21 gram, moguće pronaći i "instalirati" umesto zamene, baš kao u slučaju "Prvog" - Frankenštajnovog "čudovišta". Vođen ovom teorijom, u život ilegalno vraća (bivšeg) kolegu i ortaka Petka, ali ga u daljem eksperimentisanju prekida izaslanik vlade M, koji mu nudi ultimatum - zatvorske rešetke ili potraga za izgubljenim beleškama Viktora Frankenštajna. Zajedno sa Petkom (pod kodnim imenom Noble_Savage_007), mlađani Votson polazi na put oko sveta, upuštajući se u rizičnu igru...


Galeriju likova u gustom preplitanju alternativne istorije i referenci na literarne klasike upotpunjuju femme fatale Hadali Lilit (Edisonov ženski android iz L'Ève future), snažni i snalažljivi Frederik Barnabi (britanski oficir, koji je inspirisao brojne legende), pronicljivi Nikolaj Krasotkin i predani Aleksej Karamazov (iz Braće Karamazov) i časni Seigo Jamazava (samuraj koji je učestvovao u Rusko-turskom ratu). Pred sam kraj, klubu književnika čija dela su poslužila kao izvori inspiracije pridružuje se i Žil Vern (šifra: Nautilus). Začudo, Shisha no Teikoku nije oštećen svim tim silnim pozajmicama, već deluje vrlo osvežavajuće, kao pitki koktel palp fantastike, pseudo-nauke i avanture epskih proporcija.

Dirigujući triom scenarista, Makihara se nadovezuje na svoj prethodni film i dopunjuje pitanje koje je izjedalo Hala: Šta znači biti čovek i ima li uopšte smisla biti čovek u eri globalizacije? Da li nas duša čini ljudima i ako je tako, da li je opipljiva ili je možda misao/svest ključni faktor koji je definiše? Može li se izgubiti i dobiti? Koliko daleko smo spremni da idemo, ne bi li smo rešili njenu zagonetku? Međutim, lakih odgovora nema, a proces dešifrovanja sa sobom nosi žrtve. Žudnja za znanjem i snažne emocije često zamagljuju Votsonovo rasuđivanje, dovodeći ga u neposrednu opasnost, ali i ugrožavajući one koji ga prate, a u prinudi da gazi preko leševa ima izvesne ironije.

Makiharina režija, odnosno podređivanje karakterizacije filozofičnom diskursu, odaje uticaj Mamorua Ošija - ukoliko ste voleli Duha u ljušturi, velika je verovatnoća da ćete uživati i u Imperiji leševa. Sjajne akcione scene, od jurnjave kočijama u Indiji, do gotovo nadrealističkog epiloga u prestonici Ujedinjenog kraljevstva, dobijaju funkciju odmorišta na strmim stepenicama ka transcendentnoj istini. Prefinjen i nenametljiv skor Jošihira Ikea odlično se uklapa u veličanstven prikaz viktorijanskog perioda - pozadine su bogate detaljima, a posebno upečatljiv je dizajn obogotvorenih mašina. Jednaka pažnja posvećena je i izrazima lica, dok se među glumcima koji se iza njih skrivaju izdvaja Ajumu Murase u ulozi Petka, uprkos ograničenosti na krikove. Bešavan spoj 2D i 3D animacije odraz je još jednog trijumfa za studio Wit, koji je osnovan pre samo četiri godine. Zabavan, izazovan i vizuelno nadahnut, Shisha no Teikoku nas ostavlja u željnom iščekivanju druga dva filma prema Itouvim delima - Harmony i Gyakusatsu Kikan (Genocidal Organ).

No comments:

Post a Comment