May 13, 2015

Alternativni vodič kroz 2D borilačke igre Vol. III

Ekspanzija 2D (i 2.5D) borilačkih igara poslednjih godina podseća na povratak devedesetih, kada su čak i personalni računari mogli da se pohvale ponekim ekskluzivitetom. Capcom, SNK i nekadašnji Midway, a danas Netherrealm Studios revitalizovali su, redom, Street Fighter, King of Fighters i Mortal Kombat, a potonji su postigli zapažen uspeh i sa Injustice: Gods Amog Us, prikazavši drugo lice pravednika DC Comics-a. Arc System Works nastavili su da nadograđuju vizuelno raskošni BlazBlue i tako stigli do poglavlja ekstravagantnog naslova Chrono Phantasma, a nedavno su otišli korak dalje u primeni cel-shading tehnike sa dugo očekivanim Guilty Gear Xrd –SIGN-.

Nezavisni studio Lab Zero Games debitovao je 2012. sa "dark deco" Skullgirls, a bivši dōjin kružok French Bread produžio je tradiciju nasumičnog preuzimanja reči iz engReskog, pa je nakon Melty Blood: Actress Again Current Code (sic!) isporučio Under Night In-Birth Exe:Late. Na scenu se vratio i Killer Instinct, a neretko se najavljuju i nezavisni projekti. Ali ono što u tekstu dalje sledi jeste treći osvrt na dvadeset opskurnih ostvarenja iz žanra koji doživljava novi procvat.

~Alien Challenge (1994)~

... je prva borilačka igra tajvanskog IGS-a, koji sredinom 90-ih izbacuje arkadni PolyGame Master (skraćeno PGM) sistem, a za isti nekoliko sasvim solidnih beat 'em up-ova, inspirisanih mitovima i istorijom Kine. Šaroliku i kičastu skupinu boraca, koji tokom runde mogu da iskoriste piletinu ili konzerviranu hranu za oporavak, čine (nezaobilazni) majstor kung fua, nindža (i to francuski!), klovn, američki fudbaler, vukodlak, vatreni demon, zlatna kopija T-1000-a (kome se, prilikom ošamućivanja, oko glave vrte simboli za dolar i koji vas očekuje ispred Bele Kuće), i ratnica koja aludira na Mulan i ispaljuje sopstvene grudi uz instant-obnavljanje (!). Uprkos krutoj animaciji, a zahvaljujući responsivnim kontrolama, ekscentrični "vanzemaljci" umeju da zabave pojavom i uzvicima, komičnim pobedama ili neobičnim potezima, kao što su "puštanje goluba" i preobražaj u bika (uz odgovarajuću onomatopeju). Kada ih sve porazite, moraćete da se suočite i sa poganim starcem Clausom (bradatim, da, ali ne u crvenom kostimu).


~Avengers in Galactic Storm (1995)~

... zasnovana je na Marvelovom crossover stripu Operation: Galactic Storm. Pionir je u uvođenju tzv. "asistenata" i pružanja mogućnosti prelaženja story moda u saradnji sa prijateljem, pri čemu je dostupan moćan tandemski super napad. Na strani dobra nalaze se Black Knight, Captain America, Crystal i Thunderstrike, a suprotstavljaju im se dr Minerva, Korath, Shatterax i Supermor. Ulogu pomoćnika preuzimaju Thor, Iron Man, Vision, Giant-Man, Att-lass, Sentry, Ronan i Ultimus. (Kao što se da primetiti, dosta je nepoznatih imena za one koji nisu dublje istraživali Marvelov univerzum.) Jedna je od poslednjih tabačina iz kuhinje Data East-a i jedan od najranijih pokušaja spajanja 2D i 3D grafike, sa prerenderovanim modelima u side-scrolling ravni (nalik na daleko fascinantniji Killer Instinct). Osnovni razlog brzog pada u zaborav ogleda se u nedovoljno uglađenom kombo-sistemu.


~Battle Monsters (1995)~

... izgleda kao odmetnuto kopile Mortal Kombat-a i Darkstalkers-a, sa maskiranim "glumcima" (i par figura od gline pokrenutih stop-motion tehnikom) u ulogama dvanaestoro domorodaca Mračnog Domena. Većina su, kao što naslov nagoveštava, monstrumi, od utvarnog Albiolea i kiklopa Dreathdoka, do meduzolike Nage i nemrtvog kostura Fangorea. Njihovi portreti oslikani su na kartama i na trenutak oživljavaju tokom prikaza "CV"-a. Energetski bar zamenjen je svećama, čijim topljenjem, gubite rundu, a kada na ekranu ugledate svetleći natpis "Mana OK!", to znači da je izvodljiv i dodatni (nešto razorniji) potez. Prosta mehanika borbe kao da je prvenstveno prilagođena početnicima, koji će nasumičnim pritiskanjem svega dva udarca (rukom/oružjem i nogom) i skakutanjem po platformama (u ovom žanru retka pojava), verovatno biti zadovoljni ostvarenim rezultatima...  ukoliko ne dobiju vrtoglavicu ili epileptični napad od "histerične" animacije.


~Gokuu Densetsu: Magic Beast Warriors (1995)~

Kompanija Allumer, koja je bankrotirala 1999. godine, objavila je nekolicinu arkadnih tuča, kao što su Blandia, čuvena po tome što sa protivnika možete strgnuti delove oklopa i odeće, i Mobile Suit Gundam: EX Revue, u saradnji sa Banprestom. Gokuu Densetsu deluje kao (obeskrvljeni) Blood Warrior, budući da je inspirisan japanskim mitovima i tokusatsu filmovima, zbog čega su likovi ljudi u gumenim kostimima, a da se uočiti i snažan uticaj legende Put na zapad. Pored Songokua, majmunčeta sa motkom, na raspolaganju su monah-svinja Cyohakkai, kappa Sagojo, tigroliki Korikitaisen, bradati Kinkaku, kralj volova Gyumaoh i kralj zmajeva Ryuoh, a našlo se mesta i za ratnicu Rasetujo, dok je "kraljica" lepa, ali ubojita mecha-đavolica Natataishi. Story mod počinjete sa Songokuom, ali mu se kasnije pridružuju i drugi, te epilog zavisi od toga sa kim izlazite na crtu nemilosrdnoj Natataishi. Full motion video je zastupljen u (hipersirastom) prologu i epilozima, ali i u skoro pa nadrealističkim pozadinama, koje u postapokaliptičnom haosu objedinjuju građevine kao što su Big Ben, La Sagrada Familia i Arc de Triomphe. Iščašenosti igre doprinosi (neočekivani) rokački skor.


~Tengai Makyō: Kabuki Ittō Ryōdan (1995)~

U pitanju je spinoff RPG serijala Tengai Makyō (Far East of Eden), koji navodi izmišljenog tvorca, istoričara Pola Hijeronimusa Čadu, sa ciljem ismevanja iskrivljene predstave koju zapadnjaci imaju o "Jipangu". Napravljen je za PC Engine, prvu šesnaestobitnu konzolu, ali je po kvalitetu bliži hardverski superiornijim tabačinama iz perioda nastanka. Glavni junak je šašavi pozorišni glumac, ratnik i ljubavnik sa plavo-zelenom kosom Kabuki Danjuro, a u pokušaju zaustavljanja demonskog lorda Gulpa, okušavaju se i njegov suparnik Kikugoro i devojka Okuni, kunoiči Mikoshi, glineni robot Jingoro, ludi majmun Manto X, šampion sumo rvanja Push Fujiyama i enigmatični maskirani čarobnjak Zeami. Prelepe ilustracije njihovih profila na izbornom ekranu, slikovitost tokom duela i fina zvučna podloga, uz sjajan old-school gameplay, čine Kabuki Ittō Ryōdan više nego pristojnom zamenom za Street Fighter II.


~Ultra Vortek (1995)~

 ... spada u red ultra-nasilnih digitalizovanih tuča, čiji autori su želeli da iskoriste rastuću popularnost Mortal Kombat-a. Priča se odvija u distopijskom okruženju - nakon pronalska mističnog artifakta u drevnom inkanskom hramu, ljudsko društvo se raspada, a svetu preti uništenje u kandžama zlog "herihauzenovskog" stvorenja zvanog Guardian. Sa njim će morati da se suoče predstavnici triju frakcija (od rastafarijanca sa kopljem do bioničkog čoveka od žive), a onaj kome pođe za rukom da ga uništi, odlučivaće o sudbini Zemlje. Pored specijalnih poteza, koji se ne izvode baš uvek glatko (iako kombinacije tastera nisu komplikovane), svaki "Vortekovac" poseduje po dva fatalna zahvata (Annihilation), kojima je pridodat i (sasvim suvišni) "Poopality", za ljubitelje klozetskog humora. Pojedine "kulise" sadrže elemente koji upućuju na okultizam, a u nekim scenama poraženog možete poslati na dno duboke jame, odnosno u bazen lave. Iako je estetski intrigantniji od Smrtonosne borbe, Ultra Vortek ostaje zarobljen u sferi dobrih pokušaja.


~Fightin’ Spirit (1996)~

Desetero odabranih, koji u sebi nose duh neke zveri (ili pitomog sisara, u slučaju jedine pripadnice lepšeg pola), dolazi na Turnir vrhunskih boraca, kako bi zaustavilo zlog nindžu Jenshija i dvojicu njegovih krvoločnih mutanata – Yadona i Rhajanga. Među njima su CIA agent Sheila, indijski guru Shuzar, američki plaćenik Burke i japanski majstor (izmišljenog?) širei kina Kento. Inspririsana SNK-ovim Art of Fighting i Fatal Fury, kao i akcionim filmovima B (i C) produkcije iz osamdesetih i devedestih jedna je od vizuelno najatraktivnijih igara za Amigu. Obilje detalja nije rezervisano samo za simpatične sprajtove i raskošne pozadine, već i za ispoljavanje životinjskih moći. Story mod omogućava da, posle četvrtog duela, izbacite još negativne energije uz razbijanje Burkeovog helikoptera, što je vrlo jasna aluzija na bonus rundu iz slavnog Street Fighter II. Iza ovog old-school bisera stoji italijanski Light Shock Software, iz čije radionice je i mračnjački Pray for Death, "klonirani" Killer Instinct za MS-DOS.


~Rabbit (1997)~

Prethodnoj srodna po "animalnoj liniji", igra Rabbit uvodi "stand"-ove pre Capcom-ove adaptacije mange JoJo no Kimyō na Bōken (DžoDžove bizarne avanture). Pored zeca, natprirodni pratioci su duše vuka, vola, tigra, zmije, lisice, sokola i pekarija (papkara nalik divljoj svinji), dok su njihovi nosioci osmoro ekscentrika, koji izgledaju kao članovi kineskog zodijačkog cirkusa iz neke funky dimenzije. Najupečatljivji dizajn imaju prostitutka Yu-Lan, čije ime se bukvalno prevodi kao dragulj-orhideja, transvestit Egith, plaćeni ubica koji se brine o siročićima (sic!), i grmalj Hou-En, podivljali operski pevač zarobljen u telu gorile na steroidima. "Snaga zveri" je dostupna na ograničeno vreme, tokom kojeg u izvesnoj meri utiče na tok i ishod okršaja. Živopisna poput kakvog crtaća i prilično komična, ova tuča je prevashodno zanimljiva za gledanje, ali joj ni igrivost ne zaostaje za idiosinkratičnom prezentacijom. Nažalost, arkadna verzija nije savršeno emulirana, naročito u domenu zvuka, a port za Segu Saturn je grafički znatno inferiorniji.


~Asura Buster: Eternal Warriors (2000)~

... nastavak je postapokaliptične fajterske fantazije Asura Blade: Sword of Dynasty, koja se može smatrati pretečom većine današnjih dōjin igara, ne samo zbog toga što su vam na raspolaganju tri udarca različite jačine, već i po "pomerenosti" pojedinih ratnika. Povratnici su glavni junak Yashou i putujući plaćeni ubica Goat (sic!), robotizovani golem Taros, majušna nekromanserka Alice, Zam-B, divljak sa džinovskom gvozdenom rukavicom, i plemkinja Rose Mary, koja barata demonskim mačem. Yashouu i Goatu se pridružuju još trojica sabraće po oružju – vitez Leon, odmetnik Sittara i samuraj Zinsuke, a tu su još i nindža Rokurouta, koji uz akrobatske veštine koristi svitak i šurikene, i slatka Chan-Mao, koja verovatno zamenjuje goloruku Footee. Kao sub-boss pojavljuje se kupoliko pihtijasto stvorenje Vebel koje vas kroz usni otvor napada pipcima i unutrašnjim organima, dok mu iz stražnjeg dela vire dva auspuha (!). Specifičnim stilom Asura Buster asocira na suptilnu kombinaciju savremenih i tradicionalnih animea, a po ritmu tabanja na serijal Darkstalkers (aka Vampire Saviour).


~Chaos Breaker (2004)~

... daje odgovor na pitanje: Kako bi u makljaži 1-na-1 ili 3-na-3 (po ugledu na King of Fighters) izgledao svet Laguma i zmajeva? Varvari, vilenjaci (i njihova mračna sabraća), nemrtvi, nekromanseri, patuljci i trolovi, naoružani do zuba, ulaze u sudbonosne bitke, da bi se na kraju oprobali protiv Mantikore i zle čarobnice Thiele koja, žrtvujući samu sebe, priziva Bezimenog Kralja, ogromnog crvenog zmaja. Developer Eolith uvodi i RPG elemente, koji podrazumevaju upotrebu različitih napitaka, magičnih svitaka, skiptara života ili smrti i sličnih "drangulija" koje mogu da vam pomognu u odnošenju pobede. Zapravo, da biste se susreli sa čudovištem, moraćete da sakupite bar 25 ovih predmeta, jer u suprotnom nećete saznati epilog. Ukoliko izgubite od AI-a, u sledećem pokušaju pruža vam se mogućnost da odaberete neki od olakšavajućih "hendikepa". Chaos Breaker krasi izvrsna animacija CG likova, koji jedni druge seckaju uz muzičku pratnju na tragu skora nekog sword & sorcery epa. Najimpresivnija među prelepim pozadinama je ona u kojoj je nasukani brod u zagrljaju džinovskog oktopoda, mada za njom nimalo ne zaostaju ni ostale, počev od močvare sa otrovnim isparenjima, do ruševina drevnog grada, obraslog zelenilom.


~Spectral vs. Generation (2005)~

... je niskobudžetna borilačka igra zasnovana na RPG-ovima Spectral Force i Generation of Chaos kompanije Idea Factory, koje se odvijaju u fantastičnoj dimenziji Neverland. Pokazuje veliki napredak IGS-a u pogledu artwork-a, ako se uporedi sa debitantskom Alien Challenge i The Killing Blade, ali i pomak unazad u odnosu na velelepni Martial Masters. Po elegantnim sprajtovima i lepo oslikanim poprištima borbe SvG je u rangu sa beat 'em up-ovkama Knights of Valour i The Gladiator (aka Road of the Sword). Da je nastala u periodu posle Guilty Gear-a postaje jasno čim se upoznate sa kontrolama i načinom izvođenja lančanih i vazdušnih komboa, ali je kopiranje daleko čuvenijeg uzora ne čini pukim plagijatom. (Neki bi rekli da je to najveći kompliment.) Ljudi, demoni i bogovi, koji bez izuzetka spadaju u kategorije bishōjo i bishōnen, uglavnom rukuju oružjem, mada ima i onih koji veruju u sopstvene pesnice, a svako je opremljen i ekstravagantnim "konačnim udarom". Eklektičan saundtrek fina je kombinacija gitarskog zvuka, elektronike i istočnjačkih melodija.


~Chinmomi Fighters (2007)~

Iz gomile dōjin igara sa šablonom "A-B-C-special-super" za kreiranje komboa, Chinmomi Fighters se izdvaja po tome što se više ugleda na staru školu. Sadrži samo šest likova, ali se oni po veštinama prilično razlikuju, te zahtevaju drugačiji pristup pri kontroli. Kao najbizarniji izdvaja se Oshiri Mask, sa zadnjicom umesto glave iz koje šalje... hm, odgovarajuće "projektile". (Ah, taj japanski smisao za humor!) Među damama, kojih ima tri, titula Miss Twisted pripada Ruki (tj. Luci), sobarici koja ispod suknje krije dlakavu treću nogu (!) i služi se pajalicom, tiganjom i motornom testerom, a pomaže joj i leteći tanjir, koji njenog protivnika zasipa meteoritima! Pored ovo dvoje, tu je još i stereotipni shōnen-heroj, šotokan šiparica, punački starac sa šlemom, čiji pokreti podsećaju na foku, i oskudno odevena femme fatale, koja bi sudeći po potezima mogla biti plaćeni ubica. Lokacije na kojima se sukobljavaju su, poput njih, vrlo živopisne – od snežnih predela, sa Eskimima kao navijačima, preko ringa oko kojeg je okupljena masa ljudi, do suncem okupane plaže, gde se surferima i lepoticama u bikinijima pridružuje i grupa gusara. Epiloga nema - nažalost, jer ko zna kakvih bi se tu ludosti nagledali, pa je jedino što na kraju dobijate generički "Congratulations" i "Thank you for playing".


~Zaros X Battle (2007)~

I Tajlanđani konja za trku imaju, doduše, "uvezenog" iz Zemlje izlazećeg sunca. Stiče se utisak da su svi sprajtovi preslikani iz slavnijih tabačina, a potom manje ili više vešto zamaskirani. Pet tag team-ova (+ dvojica skrivenih boss-ova) učestvuje u ponovnom uspostavljanju ravnoteže na relaciji svetlost-tama i pri tom traga za moći pomračenja koja je dovela do nemira. (Engleski jezik nije forte autorskog Aom & Oil Team-a, tako da je tekst priče vrlo nevešto napisan.) Gejmplej je pozajmljen iz više igara, ali nije dovoljno naštimovan, o čemu svedoči i naličje CD kutije - beskonačni komboi nisu atributi na koje se stavlja naglasak. Međutim, sa svim nedostacima, Zaros X Battle poseduje izvestan šarm, koji se delimično ogleda u umetanju "kontroverznih" detalja (šifra: Gaygound i noćni život). Kuriozitet za najradoznalije.


~Daemon Bride (2009)~

Bilo da se radi o sedmoj umetnosti ili, u ovom slučaju, video igrama, Japanci obožavaju da dekonstruišu hrišćansku mitologiju, a u tome su izvrsni koliko i Dejvid Linč u psihoanalizi. Daemon Bride je odličan primer te "kreativne blasfemije", a usredsređuje se na dešavanja nakon Velike tokijske katastrofe, prouzrokovane dolaskom anđela i demona na Zemlju. Oni sklapaju ugovore sa napuštenim štenetom (!) i trinaestoro ljudi, označavajući početak "plesa" prokletih i blagoslovenih. Na jednoj strani je Legija Svetog Reda, u vezi sa učeničkim odborom akademije Stella, a na drugoj pokret otpora i razočarani stanovnici sirotinjskog kvarta. Tanka je linija između dobra i zla, kažu scenaristi Examu-a (čuvenog po trilogiji Arcana Heart) i nije sve onakvo kakvim se na prvi pogled čini. A ono što ekipa umetnika isporučuje je neretko krajnje neočekivano, ali estetski rafinirano - Rafail je krilato prasence, Mamon otrovni oktopod, Haniel je stidljivi devojčurak, Belzebub patuljak-mazohista, Metatron jednooka metalna sfera, a Levijatan hibrid jezivog klovna i lopte za skakanje. Ne iznenađuje ni dizajn preostalih nad-bića (ovaploćenih grehova i vrlina), a toliko su dobro animirana (zajedno sa svojim saveznicima), da statičnost (bogatih) pozadina ništa ne oduzima od "slasti" vizuelizacije. Mehanizam borbe funkcioniše besprekorno.


~Daybreak of Heterodoxy (2011)~

Glavni razlog zbog kojeg se ovaj neizbrušeni dragulj našao na listi jeste The.House, stvorenje (ili entitet?) sa mini-kućom na vratu, odakle vas gađa stolovima i stolicama. Pored njega, prisutna su još samo četiri lika, ali je svaki od njih originalan i sa zadovoljavajućim setom poteza. Hail je antropomorfna lisica sa "rashlađujućim magijama", a N.O.A. lebdeća mecha-avet, koja je u stanju da menja svoj oblik. Blaze je simpatični robotić, a Georg kibernetički grmalj ogromne snage, toliko krupan i težak da ne može ni da skoči niti da se zatrči. Svi oni mogli bi da budu i personifikacije kompjuterskih virusa u virtuelnom prostoru, a sudeći po broju slobodnih slot-ova na izbornoj tabeli, bilo ih je planirano ukupno devet. Za razliku od većine naslova skrojenih uz pomoć endžina 2D Fighter Maker, ovde su dostupna tri nivoa težine i survival mod. Razorni "desperation" manevri, koji po nepisanom pravilu podrazumevaju kompleksnije kombinacije tastera, služe za izlazak iz škripca, kada vam je energija u "danger" zoni. (Link za preuzimanje)


~King of the Streets (2011)~

Igre nastale u domaćoj radinosti nisu nikakva novost, a jedna od njih je i australijska King of the Streets, dizajnirana u softverskim paketima Maya, 3D Studio Max i YoYo Game Maker (čije mogućnosti autor iscrpljuje do maksimuma). Inspirisana najpopularnijim tabačinama i drugorazrednim geto-filmovima, donosi osmoro narogušenih boraca i boss-a koji se transformiše u doping-monstruma (kids, don't use drugs!). Policajka na tajnom zadatku, kriminalci različitih profila i sportisti koji su umesto zvezda dotakli dno susreću se po budžacima metropole, rušeći sve prepreke pred sobom ne bi li osvojili pet miliona zelenbaća na ilegalnom turniru. Protivniku umeju da nanesu i fatalne povrede, kao u Mortal Kombat-u, ili ih prebiju do tajnih lokacija, kao u nastavcima franšize Dead or Alive. (Link za preuzimanje)


~Kinnikuman Muscle Fight (2013)~

... kao i KotS, dolazi iz kućne radionice, a počiva na mangi Kinnikuman, koja je čak petnaest puta adaptirana u anime, bilo da su u pitanju filmovi ili TV serije, odakle su zvučni efekti verovatno i pozajmljeni. Zavidna brojka od 48 ekstremno bizarnih likova ove parodične akcije su mišićavi superheroji i zlikovci koji se takmiče na rvačkom turniru i koriste najprljavije, najsmešnije i najnastranije napade kako bi došli do pobede. Uputstvo vam neće biti potrebno, jer se isti izvode sa neverovatnom lakoćom, pa i da niste ljubitelj izvornog materijala, ova ludorija će vam bar nakratko prijati. Sa šoljicom čaja tamo gde bi trebalo da bude glava, Tea Pack Man poliva protivnike vrelim napitkom, a Mixer Taitei objašnjava šta znači biti gnevni sokovnik. Tu su još i hodajući vokmen, opruga (sa slinky superom), planinska gromada i mutant iz Atlantide. Telo Planetmana sastoji se od minijaturnih verzija planeta Sunčevog sistema, Junkmanu šake menjaju delovi bodljikave prese, dok je šestoruki Ashuraman najverovatnije inspirisan indijskom mitologijom. (Link za preuzimanje)


~Inaho Town: Dynamite Bomb (2014)~

Sa samo 8 likova (od sexy kaubojke akrobate, preko prodavca ribe i profesionalnog rvača sa glavom tigra, do srednjoškolke sa mačem koji kao da ga je pozajmila od Gutsa iz mange/animea Berserk), IT:DB nudi pregršt zabave i intuitivni kombo sistem, sa mogućnošću nadovezivanja velikog broja udaraca bez mnogo napora. Deluje kao niskobudžetna verzija Chaos Code-a, ali joj uprkos tome ne nedostaje ni žara, niti raskošnih specijalnih efekata. Japanski jezik ne predstavlja gotovo nikakvu prepreku u igranju, mada ne bi bilo na odmet saznati nešto više o neobičnim građanima Inaha. Najpristupačniji lik je "vatreni" Kotetsu, ali zanimljivija od njega je Mana Dairokuten, veštica-bibliotekarka koja iz knjige po potrebi oživljava Robina Huda, Malu sirenu, Pepeljugu i Snežnu kraljicu. Odmah iza nje je Ohta Youzou, kibrog-detektiv čiji kec u rukavu je satelitska antena... (Demo)


~Terrordrome (2014)~

Pre nekoliko godina, grupa ljubitelja horor filmova iz 70-ih, 80-ih i 90-ih odlučuje da endžin 2D Fighter Maker iskoristi za pravljenje tuče u kojoj bi snage odmerile ikone omiljenog im žanra. Leatherface, Tallman, Freddy Krueger, Michael Myers, Jason (i njegova undead verzija), Ash Williams, Herbert West, Pinhead, Chucky, Pumpkinhead, Maniac Cop, Candyman i ScreamFace besprekorno su rekreirani uz pomoć aplikacija za 3D modelovanje, postavljajući novi standard za tzv. fan-art. Spremni da se sakate mačetom, motornom testerom ili lancima, susreću se na prepoznatljivim "scenografijama" - mauzolej, Kristalno jezero, koliba u šumi, reanimatorova laboratorija itd. Prolozi i epilozi u Story modu začinjeni su humorom, budući da se svetovi ovih "babaroga" sudaraju i stapaju. Najsvežija verzija je iz 2014. i za preuzimanje je dostupna na zvaničnom sajtu: http://terrordrome-thegame.com


~Desembarcament (2015)~

... je most koji makljažu povezuje sa latino-sapunicama, a njegovi graditelji su Katalonci iz nezavisne kompanije ShiniGames. Kratko, ali slatko opustiće vas uz meštane sela Premija de Mar i morske pljačkaše, vraćajući vas u XV vek. Kao razlog iskrcavanja piratske posade u malo priobalno mesto, oni navode zatreskanost kapetana Omara u punačku (i za Martija verenu) Ester, koju naoružavaju drvenim vilama. Pored ovo troje, u spletke uvode i goropadnu Yumaru, Omarovu rođenu sestru i vernu saučesnicu u svim njegovim zločinima. Iako ih opskrbljuju sa svega dva specijalna i jednim super potezom, uspevaju da naprave sasvim pristojnu borilačku igru, naročito ako se uzme u obzir činjenica da im je ovo debi-projekat. Moderna digitalizovana grafika podseća na rotoskopske "crtaće", a u skladu sa odličnom zvučnom podrškom, stvara ugodan audio-vizuelni doživljaj. (Link za preuzimanje)


I šta drugo dodati na kraju osim: Round 3! Fight!

 (Podsetnik: Vol. I i Vol. II)

2 comments:

  1. Moram jedanput odigrati Persona 4 Arena, nisam do sada bio u prilici.

    Taj šmek 2D borilački igara danas jos mogu osjetiti u onome sto radi Platinum Games. Neodoljivo arcade - old-school - in-your-face šarenilo.

    ReplyDelete
  2. Takođe bih voleo da probam Persona 4 Arena, ali nisam u prilici. A sve iz vodiča što nije za PC, igrano je preko emulatora. :)

    ReplyDelete