Jan 15, 2012

Mladić i Šaran

    Tej A’su je ćutljiv i povučen mladić. Skoro nikad nije u centru pažnje, ma koliko se trudio da bude. Obožava da spava bar deset sati dnevno, a da preostalih četrnaest provede u šarenom “razmišljanju”. Stalno je neodlučan, ali ne svojom krivicom. Naivnost pokušava da sakrije u iskrivljenim stihovima, a strahove u nečitkim slikama. Nakon što otvori prozor, on zatvara vrata da ga ne bi ošinula promaja. Ionako je slabog zdravlja. Kada se go protegne u kupatilu, na koži mu se ocrtaju rebra i tada jasnije vidi beleg u obliku trozupca. Ne pije pivo, jer veruje da će mu iza ušiju porasti rogovi. I ne jede masno meso, zato što ga davi i tera na povraćanje. U ćaskanju sa meta-detlićima (tačnije, jedinkama koje su preživele GobGobov pokolj) oseća radost kakvu je osetio po izlasku iz majčine utrobe. Sećanja su mu iseckana na kolutove, kao da su praziluk, a mirišu na dinju, i to tropsku, kandiranu. Zaboravan je i oči mu suze tokom zime, pa ne izlazi na sneg (koji, inače, ne pada već godinama unazad). Često mu izleti “hvala lepo”, ali ume i da pretera. Boji se da će se zahvaliti šesto šezdeset i šest puta i da će ga onda đavo ubiti od batina. (Niko ga nije obavestio o ukidanju Sujeverja u Paklu i o tome da se Satana izgubio na medenom mesecu.)
    Njegov najbolji prijatelj je šestonogi šaran Nikodije kome je umesto četvrtog para nogu izraslo sedam ljudskih mozgova duž kičme. Iako funkcionišu kao devetnaest, on nije sveznajuć. “Tolika količina sive mase ne može da bude blagoslov, ali može da se izmeri na kantaru.” – ponavlja bar triput nedeljno, podignutih obrva i utrnulih peraja. Slaba mu je cirkulacija, pa mu je omiljeni napitak sok od cvekle i borovnice na dnu čašice sa rakijom. Teja naziva bezumenkom, smotankom ili plačljivkom i s njim sporazumno deli stančić od četrdesetak kvadrata. Oblači se gospodski i ne skida cilindar s glave, niti poštuje bonton. Ako mu se mokri, moča ili piša (iz nekog razloga pravi ogromnu razliku između ovih pojmova) on sedne na klozetsku šolju i isere ćup zlata, mali i bezvredan, tako da za njim uvek povuče lančić i pošalje ga u kanalizaciju. Izbegava kupanje jer, kako uporno tvrdi, voda mu bespovratno oštećuje krljušti. Svi, naravno, znaju da mu je to patetičan izgovor da i dalje smrdi kao riba.
    Ova dvojica vršnjaka, blizanaca po datumu rođenja, imaju običaj da sednu na pod, obložen parketom koji su načeli moljci i prekriven persijskim tepihom, da postave veliku činiju grickalica (pereca ili čipsa) pored sebe i da ispredaju izmišljotine bez početka i bez kraja. To je savremeni vid zabave koji praktikuju natprosečno genijalne budale.

Nikodijeva izmišljotina br. 1: Crv, policajac i tkač snova

   “Izvinite.” – obratio se mladom policajcu koji je patrolirao Štrajkburgom. “Molim Vas, možete li da ubijete onog crva? Prati me već dvestotinak metara i mislim da hoće da me pojede.”
    “Stvarno? Ispitaćemo, budite strpljivi.” – zaobišavši uznemirenog Morfeja, jednog od najprominentnijih tkača snova, prišao je punačkom stvoru iz čijih čeljusti su curele žućkaste bale, a potom ga upitao: “Je li, ti, da li je tačno da hoćeš da smažeš ovog druškana za ručak?”
    “Svašta!” – odgovorio je pretećim basom. “Srednji obrok sam imao u dvan’est k’o sav pošten svet, a ovog žgoljavka bih gricnuo za užinu, da se ti nisi umešao. Zar misliš da bi mogao da me zasiti? Vidi ga, samo kost i skrama!”
    “Kako se usuđuješ?! Ja sam službeno lice!” – podviknuo je plavac i taman kada je izvukao lisice, razdražena zver pustila je bodljikave pipke na njega, ščepala ga za noge i torzo, a onda ga prelomila na dva dela kao čačkalicu. Morfej je s gađenjem posmatrao skaredan prizor, dok mu se mokraća pomešana sa spermom slivala niz levu nogavicu. Poslednje čega se sećao bio je čvornovat jezik koji ga oblizuje i topi mu odeću. Takva je sudbina onih koji kupuju ćebad kod neproverenih prodavaca.

Tejova izmišljotina br. 3,14*: Mesara

    Ulazi siromah u mesaru i traži pola kile barouzovine i trista grama poetine. Kosa mu razbarušena, pantalone vezao konopcem, a košulja mu raskopčana, pošto su svi dugmići poispadali. Radnice i radnici u belim, ukrvavljenim mantilima razmenjuju nekoliko telećih pogleda.
    “Izvinite, nismo vas najbolje čuli.”
    “Dajte mi pola kile barouzovine i trista grama poetine.” – ponavlja i smeši se ponosno.
    “Trenutak…” – odgovara ljubazna crnka, “… da proverim imamo li u magacinu.” Odlazi u prostoriju ispred koje stoji natpis “Nezaposlenim i sumnjivim licima zabranjen ulaz”. (Šef im je propali komedijaš.) Posle dva-tri minuta vraća se sa namrgođenim i snažnim dvometrašem koji nosi tek naoštrenu sataru. Prilazi kupcu i nadnosi se nad njim, a ovaj se jadničak povija kao pečurka pod jelom.
    “Šta ‘oćeš, kepecu?!” – breca se rmpalija.
    “Po… pola kile… ba…” – zamuckuje odrpanac i nikako da izgovori do kraja.
    Kasapin ga hvata za vrat i odvodi u sobičak označen sa “mlinče”. Melje ga sa sve odećom, pod pretpostavkom da i ona sadrži hranljiva vlakna. Osim toga, mašina je nova novcata – čak i kamen će usitniti valjano.

Nikodijeva izmišljotina br. 2: Razgovor koji je počeo u 2:59 izjutra

    Osoba Prva: “Kad ćeš da mi vratiš šešir? Nije li te sramota što ga tol’ko dugo nosiš?”
    Osoba Druga: “Čizma glavu čuva, a šubara je kvari.”
    OP: “Kakav to je to odgovor? ‘Oćeš da te tresnem po njokalici?!”
    OD: “Reći ću ti sutra… možda prekosutra, zavisi od vremenskih prilika i mesečevog raspoloženja. Pusti me sada da se malo smejem.”
    OP: “Ti se već valjaš od smeha, zar ne?”
    OD: “Iznutra, batice, iznutra. Retki su oni koji umeju da se cerekaju, a da to niko, osim njih samih, ne zna.”
    OP: “Stvarno? Moraćeš i mene da naučiš. Obećao si.”
    OD: “Kad na vrbi rodi grožđe.”
    OP: “Što si bezobrazan! Mrzim te iz dna duše moje napaćene.”
    OD: “Uf, baš me nasekira! Tvoja duša ne postoji, a i da postoji, ne bi bila ni približno napaćena kao moja.”
    OP: “Pa, naravno, kad sam ti je prodao.”
    OD: “Ma, ko te šiša?! Niko te nije prisilio.”
    OP: “A da popijemo po litar mleka?”
   OD: “Važi, ako ti je ostalo još od čokoladnog i ako je ledeno. Ne podnosim podgrejano mleko.”
   OP: “Čini mi se da sam juče nabavio.” – ustaje sa stolice, prilazi frižideru i otvara ga, a tamo – hrana se ukiselila i razmileli se crveni miševi. Tuce ih se uhvatilo u kolo, pa unajveće igraju i podvriskuju.

Tejova izmišljotina br. 7,12: K-R-J iliti Kraj bez A

    Njih je mnogo više i ne možeš im ništa. Otac i sinovi liče na dedu, a ponašaju se kao čukundeda, a majka i kćerke ugledale se na Umetnice. Izađeš na pijacu, ogovaraju te. Šetaš parkom, ogovaraju te. Siđeš do reke i dođe ti da se baciš u mutnu vodu. Grafiti na fasadama sve su ružniji, a njihovi autori nepismeni – ne razlikuju boje. Maske padaju i predstava počinje.
    Otrcani automobili bičuju svoje bivše vlasnike, a za njima kaskaju radosni pastuvi, osedeli od crnčenja po napuštenim njivama. Slučajnim prolaznicima ucveljeno drveće nudi gnezda sa jajima prepelica, za siću il’ džabe. Komadići stakla kidaju tabane ljupkim devojčicama i smelim dečacima. Ne puštaju ni suzu, a krv su im isisale site Vrane. Ispod strehe vise zapaljeni Obruči, jer venci sa sušenim paprikama odavno nisu u trendu.
    U ormarima od iverice gomilaju se bezvezne krpice odrtavelih Modnih dizajnera, za čiji stil su se pobrinuli nenašminkani transvestiti. Plastika se krivi od toplote, ali nikako da pukne. Razvlači se poput zagonetke, kojoj se ne da da bude rasna enigma. Opuštene i zadovoljne ishodom Evolucije, nemrtve amebe igraju se u pesku. Roditelji ih opominju, ali ih one ne slušaju. Fascinirane su Bajkama.
    Na terasama sa kojih imućne plemkinje teleskopima posmatraju lov na divlje ljude, loču se raznoliki Otrovi iz limenih Lavorčića. Poslugu čine obnaženi anoreksični manekeni sa pirsingom na bradavicama. Mušterije ih pljeskaju po guzovima i u tange im stavljaju bedne napojnice koje su prinuđeni da dele sa gazdama. Svaki drugi ima Iglu za pletenje zabijenu posred čela i tetovažu na…
   
    Nikodije se prozeva i u sred reči prekida Teja. Dozlogrdilo mu je da sluša njegovo lupetanje, pa želi da mu pruži koristan savet.
    “Da ti kažem ja nešto, dečko. Volim te k’o rođenog brata, ali gnjaviš i ne prestaješ. Progutaj pilulicu iz plave kutije i legni da oda’neš. Idućeg jutra nastavićemo kreativnu komunikaciju, a ukoliko ti se u snu bude narugala neka baraba, ti joj uzvrati sa – nataknem te na moj dugi, bradavičasti nos kroz prsten za srednjaka!”
-------------------------------------------------------------------------------------------
* Prilikom brojanja, Tej uvek polazi od trojke.

2 comments:

  1. Najbolja mi je Nikodijeva izmisljotina br.1 :))
    Ocekujem jos prica o Teju i Nikodiju!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ta izmišljotina je trebalo da bude samostalna priča, ali sam na kraju odlučio da postane deo ove. :))

      Delete