Oct 16, 2011

Dragon's Heaven (Makoto Kobayashi, 1988)

Polučasovna OVA Dragon's Heaven (ドラゴンズヘブン) rediteljski je prvenac i adaptacija istoimene mange Makota Kobayashia, ilustratora, mecha dizajnera i modelara. Jednostavna i pitka postapokaliptična priča usredsređuje se na Ikuuru, simpatičnu avanturistkinju koja, jašući na pticolikom stvorenju po nepreglednoj pustinji, nailazi na samosvesnog robota (cydroid-a) Shaiana, koji se budi nakon hiljadugodišnje hibernacije izazvane smrću njegovog pilota. Između njih dvoje rađa se prijateljstvo i devojka pristaje da mu pomogne u konačnom okršaju sa starim neprijateljem, El Medineom, mehaničkim generalom brazilskog cara koji je u prošlosti nameravao da pokori Kerutoriju, grad misionara...


Ono što odmah na početku upada u oko jeste "igrani" (ili, bolje reći, stop-motion?) prolog tokom kojeg su u oblacima dima prikazani vrlo detaljni, ručno izrađeni modeli Shaiana i El Medinea, i to u visini čoveka, što je otkriveno u kratkotrajnom dokumentarcu smeštenom u okviru odjavne špice. Iako prelaz iz ovih prvih nekoliko minuta u tradicionalnu animaciju nije baš glatko izveden, reditelju se mora odati počast za hrabrost u eksperimentisanju sa različitim medijima, ali i za originalnost u "zrnastoj" vizuelizaciji, inspirisanoj ilustracijama Jeana Girauda poznatijeg kao Moebius. Nepravilne, organske forme u dizajnu utvrđenja i mekova predstavljene su gotovo skicuozno, dok je senčenje dopunjeno crticama, kako bi se postigao izgled grafičkih novela u pokretu. Da je kojim slučajem i Toshihiro Hirano odlučio da, prilikom iscrtavanja Ikuuru, odstupi od ustaljenog (danas "old-school") crteža, pomislili biste da je ovo opskurno ostvarenje, zanosno u svojoj staromodnosti, nastalo u francuskoj produkciji. Zahvaljujući jedinstvenoj estetici (koja se pokazala kao logična za dato okruženje), ono se na neki način uzdiže iznad ostalih japanimacija, uprkos skromnoj (ali konciznoj) sadržini.


Dragon's Heaven @ YouTube:

No comments:

Post a Comment