Nov 16, 2011

Balance (Fredi M. Murer, 1965)

Nakon vatrometa u uvodu, reditelj odvodi gledaoca u šumu, gde mladić rasteže konopac između dva stabla i priprema se za izvođenje tačke. Počinje očekivano balansiranje sa motkom. Pojavljuje se devojka u beloj spavaćici, noseći pištolj, i usmrćuje akrobatu. Dok ovaj leži na zemlji, sa mačkom na stomaku, posmatraju ga dvojica namrgođenih muškaraca u crnim odelima, a potom odnose njegov leš. Rat besni svud unaokolo i, iznenada, mrtvac oživljava...

Dvanaestominutni Balance preuzet je iz prvobitno četiri sata dugog eksperimentalnog filma Pazifik – oder die Zufriedenen (Pacific - or the Contented), koji je u dnevnom (švajcarskom) listu Basler Nachrichten bio opisan na sledeći način:
"An untamed, strong will is at work here, a will that is able to shake off all fetters and, in places, the constraints of form, achieving a liberation that pushes back the creative boundaries of a film of universal relevance. Effective close-ups, striking overexposures, sharp cross-cuts, clever angles and a dynamic handling of the camera, which seems to revel in the joy of filming instead of just taking photographs, create tension and force."
Konstruisana kao anarhičan splet začudnih, gotovo nadrealnih, i kafkijansko apsurdnih slika, koje čine narativno tkivo, i rapsodičnih zvukova koji, između ostalog, uključuju cvrkut ptica, brundanje aviona i monologe na nemačkom, ova snoviđajna, vragolasta i inspirativna poema neprestano zbunjuje svojom višeznačnošću. U njene metaforične stihove (a u pitanju je samo pretpostavka) ugrađeni su strah od rata, istrajnost, strast, ljubav (prema životu) i prkošenje smrti. Murer, međutim, nije pesnik, već "srećni amater" (kako sebe naziva u jednom intervjuu), koji prema sedmoj umetnosti gaji isti odnos kao iluzionista prema "magiji"...

No comments:

Post a Comment