Вокалдьı Параллелдер (Рустам Хамдамов, 2005)

"Heroj traga za svojom katastrofom. Bez katastrofe, on ne može da postoji."

Čitajući esej o Hamdamovu na sajtu 366weirdmovies setio sam se jedne od poslednjih Lynchovih misterija, Inland Empire, jer sam u sudbini Hamdamovljevih ostvarenja prepoznao onaj ukleti poljski film i antropomorfne zečeve, pa me ni najmanje ne bi iznenadilo da je pre snimanja "Carstva" Lynch došao do podataka o niskim udarcima koje je njegov uzbekistanski kolega primao godinama. Ono što me je u tekstu najviše prenerazilo svakako je ovaj pasus:

"As mentioned before, after the success of My Heart’s in the Highlands, Khamdamov made a movie based on the poetics of Russian silent film, Nechayannye radosti [Unintentional Pleasures] (1972). It was unfinished due to some conflict between the director and the production managers. Furthermore, the part of the film that was completed was banned. The managers of Mosfilm, the major movie production studio in the USSR, ordered the camera negatives destroyed in 1974. Twelve years later three and a half boxes of the work material were found. They were rescued by Ilya Minkavetsky, the project’s cameraman. What survives today is about 30 minutes of a rough cut and a dozen production stills. Meanwhile the screenplay was rewritten. Nikita Mikhalkov recycled the story, the costumes, and the main actress Elena Solovey, for his popular film A Slave of Love [Raba liubvi] (1975). This was a new blow for Khamdamov. He left Moscow. For many years nobody in Moscow knew where he was or what was he doing."

Iskreno, do sada nisam bio u prilici da se sretnem s delom Nikite Mihalkova, a posle saznanja o ovoj podlosti, želja da ikada proverim šta propuštam u potpunosti je nestala. Nadam se da ponekad pocrveni, bar malo...

Nego, na stranu sticanje slave na tuđoj muci i Rustamovo prokletstvo (zbog kojeg u karijeri ima samo 3 dovršena filma), red je da nešto kažem o "Vokalnim paralelama". Već u samom naslovu, reditelj nagoveštava prirodu, duh i pokretačku energiju svojeg, kako sam na početku kaže, "koncertnog filma". Smešten u kazahtansko podneblje (odnosno autorovu specifičnu viziju istog), Вокалдьı Параллелдер je venac ispleten od beskompromisno nadrealnih vinjeta, ispunjenih opčinjavajućim operskim arijama, a povezanih neobičnim dijalozima i monolozima.

Iako je nemoguće jasno razaznati zaplet (a kamoli rasplet!), ova jedinstvena "dramisterija" (muzička fantazija?) fascinira iz minuta u minut, kidajući postojeće granice sedme umetnosti i postavljajući nove - nevidljive i, samim tim, nedokučive. Ovce, konji i sopran, haljina od tila, novina i listova iz notne sveske, kao i ubistvo jabukama (!) samo su neke od ukusnih atrakcija kojima je nafilovan ovaj avangardni kolač. Impresivna snaga koju nosi u mističnim slikama i opojnom zvuku teško da bi se mogla uporediti sa nekim drugim "slatkišem" (Sayat Nova, možda?). Uživajući u maestralnoj izvedbi Enigmatične Ideje, u Hamdamovu sam prepoznao jednog od onih artista koji umeju da prodru u srž Umetnosti same, da joj otkinu deliće i njima začine svoju kreaciju. (Čak ni ruski "voice-over" u jedinoj dostupnoj kopiji Paralela nije mogao da uništi užitak.)