Apr 21, 2015

Onirica (Lech Majewski, 2014)

"Svetlost se samo u tami može roditi."

Inspirisana Božanstvenom komedijom, a krcata simbolima čija značenja nije lako odgonetnuti, poetična i meditativna drama Onirica (poznata i kao Polje pasa) opravdava naslov gotovo svakom scenom, delujući kao veliki i raskošni san. U isti mah, ona predstavlja intimni portret tuge i filozofski esej o životu i smrti, odnosno nadi i očajanju.

Usredsređuje se na Adama (naturščik Mihal Tatarek), mladog pesnika i profesora književnosti, koji u saobraćajnoj nesreći ostaje bez devojke i najboljeg prijatelja. Utočište od bola pronalazi kao kasir u sterilnom hipermarketu, kljukajući se tabletama koje bi mogle biti uzrok bizarnih podsvesnih vizija. Depresiju pokušava da utopi u odbacivanju emocija i "razgovorima sa Bogom", a utehu dobija od svoje tetke (sjajna Elbieta Okupska), koja parafrazira Epikteta, citira Hajdegera i persijske pesnike i čita mu redove iz Senekinih Pisma prijatelju.

Jukstaponiranjem Adamove lične tragedije i katastrofa koje su zadesile Poljsku 2010. godine, Majevski stvara predapokaliptičnu atmosferu, naglašavajući sumornost filma snažnim kjaroskurom i potmulim skorom. Nižući katarzične slike, kojima podređuje svedene dijaloge, odvodi nas u nadrealni svet koji egzistira na granici stvarnosti i "pomerene" psihe glavnog junaka. Dotičući se i tema kao što su sumrak intelekta i dekadencija potrošačkog društva, odvažno se upušta u potragu za odgovorima na večna pitanja. Nelinearan i apstraktan narativ potiskuje u drugi plan, čineći paralele između Adama i Dantea nešto jasnijim u završnici, s tim što raj menja za pakao... ili se to samo poigrava našim shvatanjima? Patnji pridružuje milost, ovaploćenu u liku ravnodušnog anđela, koji pohodi snove ucveljenog protagoniste. Kao što se od njega i očekuje, donosi obilje nezaboravnih kadrova - obnažena dojilja na obali reke, oranje po podu samoposluge, ples duhova u mračnoj šumi ili lebdenje ljubavnika - opčinjavajući omaž Tarkovskom...

Onirica je odličan primer beskompromisnog autorskog filma, kojim Leh Majevski još jednom potvrđuje status vrhunskog umetnika.

No comments:

Post a Comment