tag:blogger.com,1999:blog-3195252471961511941.post888842788940260150..comments2023-12-17T00:58:56.172+01:00Comments on NGboo Art: Šarūnas Bartas / Okoreli asketizamNikola Gocićhttp://www.blogger.com/profile/10802422474421337350noreply@blogger.comBlogger2125tag:blogger.com,1999:blog-3195252471961511941.post-28031595873727071222013-03-02T11:17:07.175+01:002013-03-02T11:17:07.175+01:00Nije mi se ukazala prilika da odgledam neki od Bar...Nije mi se ukazala prilika da odgledam neki od Bartasovih filmova na velikom platnu, ali verujem da je doživljaj nezaboravan. :)Nikola Gocićhttps://www.blogger.com/profile/10802422474421337350noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-3195252471961511941.post-18679042085499446812013-03-02T02:03:02.951+01:002013-03-02T02:03:02.951+01:00Ako sam u prethodnom komentaru poricao vezu između...Ako sam u prethodnom komentaru poricao vezu između Teshigaharine i Tarrove poetike, sada moram da istaknem sličnost izraza Šarunasa Bartasa i Bele Tarra. To su osetili i selektori novosadskog Cinema City-ja, pa su 2011. napravili uporednu retrospektivu filmova ova dva autora, doveli ih obojicu na festival u ulogama predsednika žirija i počasnog gosta, i na taj način obezbedili najkvalitetniji CC u dosadašnjoj kratkoj istoriji festivala. Bio sam te sreće da sam slučajno odgledao prvi prikazani Bartasov film, a posle toga mi je bilo jasno da će mi ceo CC proći u praćenju ove dve retrospektive. To je ujedno bilo moje najbolje festivalsko iskustvo u životu.<br /><br />Filmska estetika Bartasa kao i estetika Tarra proističu iz estetike Tarkovskog, što znači da je vizuelni aspekt dominantan nad narativom, a da ga naglašavaju dugi kadrovi koji u pojedinim trenucima film pretvaraju u fotografiju. Lepota slika (posebno na bioskopskom platnu) fiksira pogled i u tim trenucima gubi se osećaj za vreme, a samim tim nema mesta nestrpljenju i dosadi, pa film proleti. Ili je to moj subjektivni osećaj, pošto mi senzibilitet radi na frekvenciji dugih kadrova. U svakom slučaju leže mi i Bartas i Tarr, a ponajviše Kiyoshi Kurosawa koji takođe, uz sve svoje specifičnosti (uostalom svi ovi autori su ipak autentično svoji), pripada idiosinkratičkom nizu začetom od strane Tarkovskog.<br /><br />Na kraju preporuka za sve obožavatelje dugih kadrova - Tarrova TV ekranizacija Macbeth-a u 72 minuta, bez i jednog reza.<br />Dejan Markovichttps://www.blogger.com/profile/15912330419023462699noreply@blogger.com